Što je u tvom osmjehu
što me čini slabim?
Moja djetinja radost
tom bljesku?
Usne koje me tiho dozivaju?
Šapat kojim me
nemirnim čini?
Ili je samo odsjaj
zvijezda
U noći našeg postojanja
Kad si odlučila biti
moja
Ja zapravo i ne želim
znati
Ne želim priznati
urbi et orbi
Da prečesto zapnem na
tvom osmjehu
I zaboravim se
podsjetiti i upozoriti
Da me nisi niti pitala
hoću li, mogu li
I da li želim znati i
saznati
Što je u tvom osmjehu
što me čini slabim
Nema komentara:
Objavi komentar