Tamo... gdje si sada

tamo...
gdje si sada,
u beskrajnom plavetnilu vječnosti savršenstva i mira
gdje se u trenu ispod duge prolazi, 
gdje uživaš u ljepoti i prisutnosti anđela, 
gdje su boje kristalne, čiste i jasne, 
gdje cijela zemaljska ljepota stane u kapljicu slapa ispod kojeg se nazire tvoj osmjeh,
osmjeh kojega noćima sanjam i s kojim se budim svako jutro,
osmjeh koji mi govori da me voliš isto onako kako si me i voljela i kako sam želio biti voljen...
i da si voljena... bila i jesi, to je naša stvarnost, bez obzira što smo uskraćeni da ju još uvijek dijelimo, osjećamo i živimo...
no...ipak, kada se sretnemo tamo, neću moći a da ne upitam anđele zašto su nam uzeli nas, našu stvarnost i naše snove...
ili je ovo bio samo san...
a tamo…
gdje si sada,
u beskrajnom plavetnilu vječnosti savršenstva i mira, 
možda nas čeka naša stvarnost...
tvoj osmjeh tako govori,
osmjeh kojega noćima sanjam i s kojim se budim svako jutro