Opet smo tu, prijatelju moj stari
ti i ja, u sjenki tvojih nemirnih valova
u hladnim, vedrim noćima adventa
u sutonu naših misli i zaborava
Kao i uvijek, čekao si me, spokojan i miran
sputan kamenim pločama svojih obala
i znao si da ću ti doći u božićno jutro
da te podsjetim na tragove mojih sjećanja
Znam da znaš sve o njoj
sve sam ti ispričao
sve što mi znači
sve što me njoj privlači
Poznat ti je svaki njen uvojak
njen osmijeh
drhtaj dlana
sjaj u oku, dodir usana
Samo jedno ti nisam htio reći
prešutio sam ti, stisnuo usta, ostao nijem
od bola, od sjećanja, od sljedećih jutara
od tvog podsmjeha i moje nemoći
Nije me bilo u božićnoj noći
nije mi bila u božićnom jutru
nismo bili u noćima adventa
nismo više oni koji ti se raduju
No dobro, pričat ću ti o tome
u hladnim, vedrim noćima adventa
pričat ću ti gdje je nestala Ona
u tamnoj stazi bez sjaja zvijezda
Do tada, prijatelju moj Bosute
ostaj mi spokojan i miran
čuvaj mi uspomenu na Nju
u tragovima mojih sjećanja
