Leptirica nježnih krila

Doletjela si odnekud iz vreline kolovoškog popodneva i skupila krila na crvenoj ruži ispred mog prozora, ruži koju sam posadio da bih njen miris i ljepotu svijetu darivao.

I evo tebe, leptirice nježnih krila na laticama moje ruže i pitanja ti u očima slutim…strah, što li?

Evo…ne mičem se, neću ni pokret učiniti, samo nemoj pobjeći, pusti da uživam u tvojoj ljepoti a ti uživaj u mirisu moje ruže.  A ja ću tebi pričati… hm… … o čemu? 

Evo pada mi na pamet recimo, o jednom mangupu, J'etaisÉCRIVAIN mu je nadimak, neznaš ga naravno, koji se igra slovima i slaže prekrasne nijanse, poput blještavih boja tvojih krila i čitajuć ga, za čas poletiš beskrajem, poput tebe kad onako lako prhneš, uz lahor i nestaneš u smiraju dana.
A teško je poslije tog mangupa pisati i nešto smisleno reći o ….o čemu?
Imaš ti kakvu ideju? A što bi htjela čuti?

Evo pročitat ću ti što je J'etaisÉCRIVAIN napisao, može?
…………………………………………………………………………………………..

Što kažeš, a? Mangup je on, već sam ti rekao, ma kad bi ga ti znala…
Hej, hej … ne boj se leptirice, nemoj bježati, zašto si tako plaha?
Plašiš se mog glasa?

Glasan sam?
Dobro, evo ako želiš, šaputat ću. Može? 

A šapnut ću ti da sam imao i ja jednu leptiricu, ti ju neznaš naravno, lijepu i plahu poput tebe, očiju boje lavande i usana mak crvenih, ruku raširenih hrleći u moj zagrljaj, njoj najdražem mjestu, kako mi je često znala reći. I voljela je moj glas… 

Sakrila se u mojim mislima i u poljima žita, u vjetru ravnice i zalasku sunca, iza krika galeba i svježine valova, u stihu pjesme i duginih boja, u bisernoj mjesečini i zanosnom jutru, u kapi proljetne kiše i snazi ljetne oluje, iza starog đerma i žice tamburice, u hladu borova i svjetlosti lampe na trgu, u haljini od tila i svog prekrasnog profila, iza nemirne kovrče i zlatnog privjeska, iza toplog daha poljupca i drhtaja tijela, u grčevitom stisku i slatkom kriku orgazma, u laticama ruže sa koje me sada gledaš… …

Ma što ja to tebi pričam…i još ti šapućem? 

Osjećam da me razumiješ, valjda, neznam, ti leptirice šarenih krila, stoga ne zamjeri i nemoj se zaletati na svjetlost lampe, ostani uz miris moje ruže.

I ne, nemoj me ništa pitati… I ja ti više neću ništa reći… Pusti da uživamo zajedno, u mirisu ruže...