Tromi, usnuli autobus vozi me od tebe
hladim obraz u tami prozirnog stakla
i putujem tragovima sjećanja na vikend
naš susret udvoje, naše male velike sitnice
u kojima naša mašta prelazi granice nestvarnog
Još su mi žive tvoje oči snenih boja
u kojima plutam beskrajem te ljepote
dok nemirnih usana lutaš mojim tijelom
miluješ me dahom kupinova vina
i griješ toplinom nježnog dodira
Hladim obraz u tami prozirnog stakla
i putujem tragovima sjećanja na ovaj vikend
još omamljen mirisom tvog mahnitog tijela
i nestašnim dojkama šlagom prošaranih
u polutami sobe spuštenih zavjesa
Tromi, usnuli autobus vozi me od tebe
a ja s radošću čekam novi vikend
u kojem nudiš zagrljaj, topli stisak ruke
šetnju do potoka, ples u sjaju svijeća
ručak za dvoje i nove čaše kupinova vina
