Prema kraju dana,
dok usporeno šetamo sa Glavnog
Pratim tvoj pogled
prema zvonima katedrale
Obojan treptajem
popodnevnog sunca
Kroz bogate krošnje
zrinjevačkih platana
Priziva mi noći,
burne i bujne tvojom ljepotom
Pa zastanem da
osjetim tvoj svježi dah na usnama
Dok pričaš o
ljubavi, sreći, mjesecu i leptirici
Tvoje tijelo nudi
raskoš mirisa i tihe glazbe
Tada sve stane, sve
nestane, sve izostane
Zvuk tramvaja, pjev
ptica, svjetla velegrada,
I dugine boje,
vjetar i nemir valova mašte
Sve postane jarko
svjetlo, sve postane Ti
Nema komentara:
Objavi komentar