Podsjećaš me, zadnji put te kišne večeri
Na nemirne prste i dahom prigušene
zvukove
Na nesputanu vrelinu i miris tvoje
strasti
I poznate znakove sirove slabosti moje
Oblačiš se presporo i podlo zanosno
Gledaš me preko ramena, beskrajno dugo
Gaziš po vidljivom tragu mog poraza
Tamo, u dubini, gdje dotičem dno i
tamu
Pa što, govoriš mi s osmjehom
pobjednika
Jesam ti se nudila, jesam te htjela,
jesam ti bila
Ali nisam za duge staze ni svjetla
svijeća
Ne vjerujem u sudbinu, stol za dvoje i
čašu vina
I dok kišne kapi odnose u sumrak
Tvoj prepoznatljiv lik kovrčave kose
Čujem tvoj smijeh, tvoje korake na
putu u zaborav
I gledam tragove tvojih usana na
ostatku cigarete
Ugasnula je svjetlost lampe kraj
rijeke
Sve naše snove vrtlogom je odnio
vjetar
Dani iza nas nestali su u jednoj
pjesmi
Za zaljubljenu koja to nisi znala ili
htjela biti
Nema komentara:
Objavi komentar