U smiraj
dana, dok se zadnje zrake sunca bore ostati na horizontu, gledam u tvoje oči, u
toplinu kojima upijaju ostatke dana i vidim se, zrcalim se, tako malen, tako
nestvaran u širom otvorenim, blago začuđenim zjenicama.
Iskrice radosti se lome na sitnim
kapljicama znoja koje nestaju u mekoći i raskošnoj dubini nesputanog,
raspuštenog, raskalašenog, razbludnog, ustreptalog tijela drhtavih bedara i
neutažive želje za očekivanom, tako dobro poznatom prepuštanju strasti, sirovog
nagona i potrebe za grubim dodirom ruke u zarobljenom međunožju u kojem caruje
pulsirajuća kraljica kurca i svemira.
- Zgromi me, uništi me kurcem, slomi me, jebi
me… - nudiš se, otvorena, raširena i pokorena.
I dok
zatvaraš oči od blagog rumenila izrečenih prostota na koje nisi naviknula,
nestaješ u prostoru svog trajanja, izgubljena u trenutku postojanja i
nestajanja, nisi nimalo svjesna da nismo sjedinjeni u tom prostoru, nimalo
svjesna da sam nijemi promatrač tvog orgazma, tvojih uzdignutih nogu, tvojih
krikova, tvoje strasti.
Dok ti
svijest lagano pristiže slikom i tonom u stvarnost, popravljaš jastuk i
pokrivaš nas zgužvanim, u žurbi odbačenim pokrivačem, zadovoljno se smješkaš i,
dok posežeš rukom za čašom hladnog narančinog soka, između gutljaja mi govoriš,
uh jebote, što mi to radiš, izluđuješ me.
Gledam te
dok se smiješiš i pitam se da li da kažem, dok si svršavala, da sam jasno čuo lavež susjedovog psa, da sam
čuo svaki takt i riječi Adele koja nas je pratila svojim toplim glasom iz
playera na laptopu, da sam nezainteresirano pratio puzajući bijeg sitnog pauka
iznad uzglavlja kreveta.
Ma neću ti reći.
Neću ti reći
jer mi ne bi vjerovala da nisam u istom filmu kojega gledaš. Ti si zadovoljna i
zadovoljena, uživaš i svršavaš, dok sam ja samo donator kurca, Neću ti reći, jer ne vidiš prazninu koja nas
odvaja, a ja nemam snage da ti ju pokazujem, ionako nećemo trajati.
