Malenoj

U smiraj dana, dok se zadnje zrake sunca bore ostati na horizontu, gledam u tvoje oči, u toplinu kojima upijaju ostatke dana i vidim se, zrcalim se, tako malen, tako nestvaran u širom otvorenim, blago začuđenim zjenicama.

Iskrice radosti se lome na sitnim kapljicama znoja koje nestaju u mekoći i raskošnoj dubini nesputanog, raspuštenog, raskalašenog, razbludnog, ustreptalog tijela drhtavih bedara i neutažive želje za očekivanom, tako dobro poznatom prepuštanju strasti, sirovog nagona i potrebe za grubim dodirom ruke u zarobljenom međunožju u kojem caruje pulsirajuća kraljica kurca i svemira. 

- Zgromi me, uništi me kurcem, slomi me, jebi me… - nudiš se, otvorena, raširena i pokorena.

I dok zatvaraš oči od blagog rumenila izrečenih prostota na koje nisi naviknula, nestaješ u prostoru svog trajanja, izgubljena u trenutku postojanja i nestajanja, nisi nimalo svjesna da nismo sjedinjeni u tom prostoru, nimalo svjesna da sam nijemi promatrač tvog orgazma, tvojih uzdignutih nogu, tvojih krikova, tvoje strasti.

Dok ti svijest lagano pristiže slikom i tonom u stvarnost, popravljaš jastuk i pokrivaš nas zgužvanim, u žurbi odbačenim pokrivačem, zadovoljno se smješkaš i, dok posežeš rukom za čašom hladnog narančinog soka, između gutljaja mi govoriš, uh jebote, što mi to radiš, izluđuješ me.

Gledam te dok se smiješiš i pitam se da li da kažem, dok si svršavala,  da sam jasno čuo lavež susjedovog psa, da sam čuo svaki takt i riječi Adele koja nas je pratila svojim toplim glasom iz playera na laptopu, da sam nezainteresirano pratio puzajući bijeg sitnog pauka iznad uzglavlja kreveta.

Ma neću ti reći.

Neću ti reći jer mi ne bi vjerovala da nisam u istom filmu kojega gledaš. Ti si zadovoljna i zadovoljena, uživaš i svršavaš, dok sam ja samo donator kurca,  Neću ti reći, jer ne vidiš prazninu koja nas odvaja, a ja nemam snage da ti ju pokazujem, ionako nećemo trajati.