Tu Riječi Prestaju



Znam, osjećaš moju bol nepokretne ruke
Govorim ti da će sve proći i da ću te opet grliti
Opet ćemo plutati bistrim vodama stubičkih bazena
Šetati Zrinjevcem, piti limunadu na Opatovini
Ti…
Ti ne bi bila ti
Kada ne bi svoju strepnju
Strah i neizvjesnost utkala u riječi nade
Stihove samo tebi svojstvene:

'nedostaju mi…
tvoje nježno plave oči
nedostaje mi…
pogled u kojem ti se sviđam
nedostaje mi…
zagrljaj u kojem se osjećam sigurno, toplo, blisko
nedostaje mi…
poljubac kojim dijelimo nježnost, kojim se dajemo
nedostaje mi…
dodir kojim dajemo toplinu jedan drugome
nedostaje mi…
pogled u kojem vidim požudu, želju mene i mog tijela
nedostaje mi…
spajanje kada potvrđujemo sve ovo, kada potvrđujemo naše MI
što mi to radiš… zašto mi toliko nedostaješ…
ili…
mislim da tu riječi prestaju, to govori samo za sebe'

Slažem se s tobom, pjesnikinjo moja. Tu riječi prestaju.

Sve Ili Ništa


Sve ili ništa

O da, postoji uvjerljiv razlog zašto te želim
Zapisan u beskraju plavetnila tvog oka
Osjećam se seksi, poželjnim i važnim
I ne dam snovima da se jutrom razbude

Prihvaćam te kad mi dođeš tiha i snena
Trebam te sa sobom u novom danu
Naše spore i nježne i divlje poljupce 
I ne dam vremenu da mi nestaneš

Želim tvoje meke usne na mom licu
Obećavajući pogled ispod trepavica
Tvoju neskrivenu snagu i dah zaljubljenosti
Nemir tijela ispod odbačenog pokrivača

Kad u meni zatitra slabašna sumnja u 'sve ili ništa'
Strasno, neskriveno i s nadom nudiš 'sve'
Ti uporno, nedvosmisleno i jasno odbijaš 'ništa'
Sanjaj moje ime, šapćeš mi, jer ono je tebi 'sve'