Glas Punih Praznina


U besanoj noći preglasne tišine
Čujem svoj glas punih praznina
Zovem te k sebi, u magle i prašine
Tamo daleko, iza duginih planina

Nerado pozdravljam jutra sumorna
I blijede boje poznatog obzorja
Moja svijest je zastala, preumorna
Ali me uporno nosi u tvoja predvorja

Pa dobro, koliko puta ti moram reći
U danima smrznutog daha
Da si bolna repriza moje nemoći
Tihi uzdah neobuzdanog grijeha

Dok dan oprašta sivilo jutru
Besciljno lutam tragovima sjećanja
Posustajem na zadnjem metru
Umoran od sjenki nade i vraćanja

Ti i ja, u tragovima sjećanja
Pod nebom staklenih boja
Na korak do sna i obećanja
Do našeg zadnjeg perivoja

Pa dobro, koliko puta ti moram reći
U noćima ledenog osmjeha
Da si bolna repriza moje nemoći
Tihi uzdah neobuzdanog grijeha

Nema komentara:

Objavi komentar