U
besanoj noći preglasne tišine
Čujem
svoj glas punih praznina
Zovem
te k sebi, u magle i prašine
Tamo
daleko, iza duginih planina
Nerado
pozdravljam jutra sumorna
I
blijede boje poznatog obzorja
Moja
svijest je zastala, preumorna
Ali
me uporno nosi u tvoja predvorja
Pa
dobro, koliko puta ti moram reći
U
danima smrznutog daha
Da
si bolna repriza moje nemoći
Tihi
uzdah neobuzdanog grijeha
Dok
dan oprašta sivilo jutru
Besciljno
lutam tragovima sjećanja
Posustajem
na zadnjem metru
Umoran
od sjenki nade i vraćanja
Ti
i ja, u tragovima sjećanja
Pod
nebom staklenih boja
Na
korak do sna i obećanja
Do
našeg zadnjeg perivoja
Pa
dobro, koliko puta ti moram reći
U
noćima ledenog osmjeha
Da
si bolna repriza moje nemoći
Tihi
uzdah neobuzdanog grijeha
