Ti: Što želiš
na kraju? Reci mi.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti:
Voljela bih čuti, molim te.
Prošla je
skoro jedna minuta.
Ja: Isto. Tebe.
Ti: Mene?
Ja: Da.
Ti: Kako
spontano, bravo. Kraj dostojan svih sapunica.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Zbilja
me još želiš?
Ja: Da
Ti: I to mi sada kažeš? Na kraju?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Što
želiš od mene?
Ja: Sve.
Ti: Što
sve?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Što je
to 'sve'? Želim znati. Reci mi.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Voljela
bih čuti, molim te.
Ja (nakon
kraćeg oklijevanja): Svu tebe.
Ti: Isuse,
kako si otvoren. Kako jebeno neposredan.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Dobro.
Želiš me…što? Ljubiti? Grliti? Čuti? Mirisati? Osjećati? Voljeti? Paziti?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Voljela
bih čuti, molim te.
Ja (nakon
kraćeg oklijevanja): Da. Sve TO.
Ti: Pa sve
TO si imao.
Ja: Čini
ti se.
Ti: Zar? A
što te sprečava da me tako poželiš?
Prošla je
skoro jedna minuta.
Ja: Ti
Ti: Ja?
Zašto?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Voljela
bih čuti, molim te.
Ja: Zato
što ti ne želiš kako te želim.
Ti: Kako
ti znaš kako te želim?
Ja: Vidim
ti u očima.
Ti: Što
vidiš?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Voljela
bih čuti, molim te.
Ja: Ne
vidim TO što želim vidjeti.
Ti: Ne
vidiš dobro. Ili ne želiš vidjeti?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Isuse…RECI mi nešto. Ipak je ovo
naš kraj.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Voljela bih čuti, molim te.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ja: Nisu potrebne riječi.
Ti: Jesu. Treba mi ta riječ. Za kraj.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Reci mi. Reci mi jasno i glasno:
Želim te više od…ne znam… bilo čega, samo
mi reci.
Prošla je
skoro jedna minuta.
Ti: RECI
MI TO, MOLIM TE.
Ja (nakon kraćeg oklijevanja): Meni
treba TO. I sve što je iza i ispred TO.
Ti: Pa potraži
TO. Pogledaj me. Zagledaj se u mene.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Potrudi se. Pronađi me.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Bojiš se.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Bojiš se da ćeš vidjeti upravo TO,
zar ne?
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Imaš tri sekunde da provjeriš.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: Isteklo ti je vrijeme.
Ja: Daj mi tren.
Ti: Dala sam ti. Cijeli život pred
tebe. Sve svoje godine. Čekala sam.
Šutim,
zagledan u svjetlost lampe.
Ti: I nisam dočekala. Osim tvojih stupidnih
izvlačenja.
Ja: Nisam ti rekao da…
Ti: Da, jesi. Upravo.
Ja: Mislim…
Ti: Nemoj.
Ja: Htio sam ti reći da…
Ti: Nikada nećeš saznati. Tvoja volja.
Ja: Kad bi ti samo znala…
Ti: Sada znam.
Okrećeš se. Odlaziš. Nestaješ u mraku
iza svjetlosti lampe.
Ja: …da si mi
u srcu, da si sve moje TO.
